Dinosaurus Histriae

Porto Colone, nedaleko Bala, najvece otkriveno staniste dinosaura u Europi, krije tajnu o zivotu ovih zivotinja, od prije 130 milijuna godina.
Dok pisani i elektronski mediji kao najvecu novinarsku senzaciju objavljuju o tu i tamo negdje u svijetu pronadjenim kostima dinosaura, te o takvim otkricima vode znanstvene rasprave i otkrica koriste kao osnovu za turisticku ponudu, paleontolosko otkrice u Istri gotovo se stidljivo otkriva javnosti kao da nije rijec o jednom od paleontoloskih otkrica stoljeca.

Pronadjene kosti dinosaurusa 1992. godine na mjestu Porto Colone, dijelu koje je Baljanima "izlaz na more", znanstvene je krugove toliko zainteresiralo da ga imenuju jednim od otkrica stoljeca. Prto Colone jedino je u sredozemnom podrucju otkriveno staniste dinosaura, mozda i najvece u Europi. Pretpostavlja se da Porto Colone krije tajnu o zivotu ovih, za covjeka uvijek intrigantnih zivotinja, od prije 130 do 120 milijuna godina.

Znanstvenici govore o mogucnosti da je ondje neka velika prirodna katastrofa masovno unistila dinosaure te je najvjerojatnije rijec o velikom groblju. Veliki pomor i prirodna katastrofa do danasnjeg su dana sacuvali dobro fosilizirane ostatke, a pretpostvalja se cak da neek kosti mogu pripadati do sada nepoznatim vrstama dinosaura.

Turisticki boom zapeo na novcima Moguce je da bi negdje ovu pravu paleontolosku slasticu iskoristila za pravi turisticki i izletnicki boom, ne samo mjesta vec i cijele regije, pa i zemlje, ali Baljanima takve zelje plivaju u moru problema. Problem je dakako novac, pa ovom malom istarskom mjestu ostaje za sada ponos sto se spominje u strucnoj literaturi i sto se za njega raspituju znanstvenici cijelog svijeta.

Iako Porto Colone i otkrice groblja dinosaura ne moze Balama nikako oteti ili osporiti, problem moze biti uredjenje Paleontoloske zbirke. Naime, trideset i sest pronadjenih kosti i ostali ostaci dinosaura, koji svjedoce o groblju, nalaze se na ispitivanju u talijanskom znanstvenom centru u Udinama, a da bi bile vracene uvjet je da Bale osposobe paleontolosku zbirku. Iako je opcina za te potrebe poklonila rusevnu zgradu, potrebno je jos oko 150 tisuca DEM da se ona obnovi. Novac se vec dvije godine, bez uspjeha, trazi od zupanijskog proracuna. Tko to ne vidi racunicu otvaranja zbirke i korist od itekako atraktivne ideje da se na Porto Coloneu uredi Park dinosaura, jedini takve vrste u Hrvatskoj? Osim Palentoloske zbirke u zgradi od oko 400 cetvornih metara gdje bi bili i kabineti za znanstvena istrazivanja, predvidjeno je i renoviranje jedne zgrade u sredistu Bala gdje bi trebao biti hotel "Dinosaur". Ono sto bi bilo zasiguno najatraktivnije je izrada lutki dinosaura u prirodnoj velicini. O izradi desetak velikih orijasa prema crtezima talijanskog slikara anatomicara Renza Zanettia, pregovara se s jednom specijaliziranom trscanskom tvrtkom. Orijasi izradjeni od specijlne gumene mase postavili bi se u svom prirodnom ambijentu na Porto Coloneu. Park dinosaura koji se palnira vec tri godine, a za kojega je potrebno pronaci oko 200 tisuca DEM, zasigurno bi bio atraktivno mjesto za ozletnike, turiste, ekskurzije te znanstvenike. Posjete parku bi se naplacivale, pa je razlozno ocekivati da bi se investicija isplatila.

Karta za prosperitet siromasne opcine Kako su Baljani sami nerijetko uz financijsku pomoc imucnijih mjestana vec pripremili teren za park, on bi mogao uz financijsku injekciju zupanije biti otvoren vec ove godine. Nadajuci se zupanijskom novcu, vec se gradi i moderna recepcija na ulazu u Porto Colone koju financira jedan mjestanin Luigi Delabernardina. Baljanin Dante Jurman pomogao je da se na Porto Colone uvede voda. Vodnjanac Flavio Forlani je, pak, autor knjige "Dinosaurus Histriae" koja je tiskana prosle godine.

Nosilac programa na Porto Coloneu, Bruno Poropat veli da je Paleontoloski muzej iz Verone ponudio Balama na dar pedeset specijalnih vitrina za zbirku kostiju, a Fondacija Ligabue iz Venecije raspolozena je za vece istrazivanja na Porto Coloneu dati oko 500 milijuna lira. Takva ponuda iz znanstvenih institucija Italije ne bi se trebala propustiti, ali je opasnost da se na njih zaboravi zbog poteskoca "kod kuce". Da bi se dobio novac iz Venecijanske fondacije, primjerice, program istrazivanja moraju odobriti nasa Ministarstva.

"Lijepa je vijest da je nase Ministarstvo znanosti nedavno prihvatilo program istrazivanja kojeg je izradio profesor Marko Sparica, pa su sada i sanse da se ponudjena sredstva dodiju" - rekao je Bruno Poropat.

"Nakon sto su 1992. godine kosti dinosaura slucajno pronadjene, Baljani u tom slucaju vide prst sudbine, kartu za prosperitet prilicno siromasne opcine koja prima dotacije iz zupanijskog proracuna jer nema dovoljno svog novca" - kaze nacelnik Franco Mitton.

Trazio kamenje, nasao kosti Da nije ljubopitljivog strastvenog ronioca amatera Daria Boscarolli iz Monfalcona i ovo, svjetski vrijedno, otkrice mozda bi jos danas bilo nepoznato.

Talijanski turista je za jednog od svojih brojnih posjeta morskom dnu 1992. godine primijetio nekakvo cudno kamenje, uzeo ga, odnio u Monfalcone u speleolosko i paleontolosko drustvo.

Specijalnim ispitivanjima ispostavilo se da je "kamenje"u stvari kost dinosaura! Bogato nalaziste "ponudilo je" cetrdesetak kostiju razlicitih vrsta, a mozda nekih potpuno novih dinosaura. I ispitivanja koja su obavljena pred dvije godine na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu govore o kostima nekoliko vrsti dinosaura.

Nekim geolozima je pak ovo podrucje potpuno promijenilo saznanja o starosti tog dijela Zemlje.Profesor Giorgio Tunis iz Udina misli da je taj dio Isre bio dijelom velikog kontinenta koji je bio spojen sa sjevernom Afrikom, a danasnja Istra bila je na vrhu tog spojenog kontinenta, kao kapa. Velika je vjerojatnost da je na Porto Coloneu bilo i jezero jer je ondje pronadjena i okamina biljke equisetum (mocvarna preslica) kojom se hranio jedan od najvecih dinosaura biljozdera Brachiosaur. Mozda je Brachiosaura "progutalo" zivo blato u pokusaju da pronadje omiljnu mocvarnu preslicu? Pretpostavka da je zivotinja duga 25 metara s vratom dugim desetak metara propala u zivo blato, mogla bi biti odgovor na pitanje kako su se kosti fosilizirale pod muljem.

Orijasi na dnu mora? Podrucje Porto Colonea prostire se na oko 100 hektara, a more je od mjesta Bale udaljeno oko sest kilometara. Mozda je najveca sreca da do Porto Colonea vodi bijela cesta, pa danas nema previse kupaca. Ipak, vidjeli smo i strane turiste, uglavnom nudiste koji uzivaju u skrivenom i divljem krajoliku. Blizu nalazista je i vrijedan anticki lokalitet s ostavstinama rimskih objekata jer je ondje bila anticka izvozna luka.

Znanstvenici bi se vjerojatno najezili na mogucnost da se svijesno ili nesvijesno mogu unistiti ili odnijeti ostaci koji svjedoce o zivotu prije stotinu milijuna godina. Naime, i ovog proljeca Bruno Poropat pronasao je na obali kraljezak, dio repa jednog dinosaura te fosil raka koji je obitavao u slatkoj vodi prije oko sto milijuna godina.

Iako je cijelo podrucje zasticeni Paleontoloski rezervat, dok se ne uredi u doista pravi park s posebnim rezimom posjeta, moguce je slucajno ili hotimicno devastiranje.

Zaljubljenik u taj kraj, ronilac Boscarolli koji je "krivac" za otkrice cak pretpostavlja da sto metara od obale, na dubini od 10 do 20 metara podmorje krije i cuva jos tri nalazista. Izgleda da je Porto Colone prava riznica fosiliziranih ostatakaod prije stotinu i vise milijuna godina. Mozda se nedaleko od morske obale krije i cijeli skelet s lubanjom dinosaura?

Osim nalazista na Porto Coloneu koje jedino otkrice fosilnih kostiju i starije od svih ostalih tragova, u Istri su otkriveni tragovi dinosaura, najcesce stope, na desetak mjesta, pa je i Istra na listi svjetskog popisa nalazista. I taj podatak nedovoljno se koristi u turistickoj promidzbi pluotoka u kojoj bi dragocijenosti (ne)otkrivene Istre trebale naci vise mjesta.

morski psi	contents	(cyber)friends