Morski psi u Jadranu ?

Morski psi su predmetom najrazlicitijih jezovitih prica, koje cesto granice s nevjerojatnim i uglavnom nemaju osnova u stvarnosti. Najcesce se o njima govori kao o nezasitnim prozdrljivcima i krvolocnim grabezljivcima u cijim zelucima nestaje sve jestivo ili sve sto se cini jestivim. Slicno misljenje ima vjerojatno vecina citalaca pogotovo ako su pogledali neke od naucno-fantasticnih filmova o ovim navodnim nemanima, medju kojima su "Ralje" svakako najpoznatije.

Ove godine, posebno nakon objava u talijanskom tisku i televiziji o ucestalom pojavljivanju morskih pasa u trscanskom zaljevu price poprimaju i panicne razmjere. Tako su morski psi neutvrdjenih vrsta i dimenzija vidjeni po citavom sjevernom Jadranu, navodno je snimljena i citava plova (jato) i snimke su prikazane na nekoj stranoj televizijskoj postaji. Ne ulazeci u istinitost ovih prica ipak treba reci da su morski psi usamljeni plivaci koji se gotovo nikada, cak ni u sezoni parenja, ne skupljaju u plove.

Na moru borave i ljudi koje ne poznaju dovoljno morske zivotinje i koji neke druge velike ribe ili cak dupine, mogu zamijeniti s morskim psima. Poznato je da ljudi, ribari koji svakodnevno borave na moru, vrlo rijetko imaju priliku vidjeti morskog psa. Jedna od najcescih zabluda je rasireno misljenje da morski pas odaje svoju prisutnost plivajuci tik uz morsku povrsinu tako da mu ledjna peraja strsi iz morske vode. Ovo se dogadja izuzetno rijetko, no neke ribe kao sabljarka ili bucanj, plivaju na taj nacin i mogu se zamijeniti sa morskim psom. Zanimljivo, u trscanskom zaljevu je osim morskih pasa zamijecen upravo bucanj ili "pesce luna", velika riba s nesrazmjerno malim ustima koja se hrani glavonoscima i rakovima.

U Jadranu obitava tridesetak vrsta morskih pasa i prakticki su svi neopasni za covjeka. Od metar dugog kostelja do 12 metara dugacke gorostasne psine koja se hrani planktonom. Oni covjeku stvarno opasni, vrlo su rijetki. U svijetu je za cetiri vrste dokazano da napadaju covjeka: pas tigar, pas trupan oblokrilac, pas bik i velika bijela psina ili pas ljudozder. U Jadran od ovih vrsta dolazi samo velika bijela psina koja se u nekim drugim podrucjima smatra posebno opasnim po covjeka. Morski psi zamijeceni u trscanskom zaljevu: modrulj i mlat ili cekicar, obicne su vrste obalnih mora umjerenih podrucja. Rasireni su u Mediteranu i Atlantskom oceanu. Postoje razlicita misljenja o agresivnosti modrulja, no nije utvrdjeno da napada covjeka ukoliko nije privucen mirisom krvi. Naraste dva do tri metra i smatra se rijetkom vrstom. Mlat moze narasti do cetiri metra, no takvi su primjerci u Jadranu jako rijetki, cesce se love oni do dva metra duzine i nisu opasni. Na nasoj se obali od sredine proslog stoljeca vodila evidencija ulova morskih pasa jer su pomorske vlasti nagradjivale svaki ulov opasne vrste. Nagradjivanje je ukinuto 1955. godine ali vlasti nisu imale cesto priliku podijeliti nagradu jer su ulovi bili rijetki, najcesce jedan primjerak na godinu. Osiromasenje Jadrana nestankom sredozemne medvjedice ali i krupnijeg plijena, razlozi su opadanje broja velikih morskih pasa (velika bijela psina) u ovom stoljecu. U posljednje vrijeme prestankom obalnog tunolova njihovi ulovi su potpuno izostali.

Iako zbog velicine i anatomske gradje neke vrste mogu predstavljati potencijalnu opasnost za covjeka, opasnosti od njih u Jadranu su toliko male i rijetke da se s mnogo objektivnosti mogu posve zanemariti. No, o ovim stanovnicima Jadrana moramo razmisljati na nacin da problem realno sagledamo i rijesimo se predrasuda po kojima su morski psi nezasitne nemani koje razjapljenih ralja krstare morskim prostranstvima. Istina je da su dosta oprezne i dosta plasljive zivotinje koje privucene mirisom krvi ili direktno ugrozene, mogu postati nasrtljive i opasne. Jako ih odbija modra galica. Njihova najcesca obitavalista su u zonama vece koncentracije njihova plijena, kao kolonije tuljana, plove vecih riba ili uz odlagalista smeca koje je stvorio covjek. Napadi se dogadjaju ako covjeka zamijene za njihov prirodni plijen npr. tuljane. Davno je vec receno da ako bi prehrana morskih pasa zavisila od ljudskog mesa, odavno na svijetu ne bi bilo gotovo ni jedne takove zivotinje.

BUCANJ - Mola mola L.
Rijetka riba koja izaziva postovanje zbog tezine i dimenzija koje dosegne. Postoje dvije vise-manje slicne vrste bucnja. Bucanj veliki naraste u duzinu do 3 m i dosegne tezinu do 1 tone. Smedjesive je boje, sa srebrnastim odsjajem. Donji dio tijela mu je tamnosmedj. Lovi se slucajno nekim od alata privrednog ribolova, ostima ili parangalom. Njegov bliski srodnik je bucanj mali, Ranzania laevis PENN., koji naraste do 90 cm u duzinu. Imaju nesrazmjerno mala usta u odnosu na svoju velicinu i hrane se uglavnom glavonoscima i rakovima.

KOSTELJ - Squalus Acanthias L.
Morski pas pepeljastosive boje s gornje strane tijela, a bjelkasto obojenog donjeg dijela tijela. Naraste do 1,2 m u duzinu, a dosegne tezinu do 7 kg. Lovi se kocom, mrezom potegacom i stajacicom, te parangalom.

VELIKA BIJELA PSINA - Carcharodon carchais L.
Najkrvolocniji medju morskim psima. Gornja strana tijela mu je skriljastosive boje, a trbusna strana je bjelkasta. Naraste do 12 m u duzinu. U Jadranu je rijedak i lovi se slucajno.

MODRULJ - Prionace glauca L.
Ova rijetka vrsta morskog psa je modre do modrozelenkaste boje, osim na donjem dijelu tijela koji je bijele boje. Naraste preko 3 m u duzinu, a dosegne tezinu do 150 kg. Lovi se parangalom i mrezom, uglavnom slucajno.

MLAT - Sphyrna zygaena L.
Naziva se jos i jaram ili morski cekic. Po gornjoj strani tijela je skriljastosive do smedjecrnkaste boje. Donji dio tijela je bijel. Naraste do 4 m u duzinu. U Jadranu je rijedak i lovi se slucajno.

PAS - Mustelus mustelus L.

Ostali narodni nazivi: bulas, cukov, gluhak, mekas, luznjak, pena.
Strani nazivi: engl.: Smothhound, franc.: Emissole lisse, njem.: Sternhai, tal.: Cagneto, can negro.
OPCENITO. Riba iz porodice mekasa (Triachidae). Tijelo mu je vretenasto, cilindricno s hrskavicnim skeletom. Poprecno polozena usta ostaju na donjoj strani tijela. Osjetilo je mirisa jako, a vid slab. Boje je smedjaste ili pepeljastosive, s crnim mrljicama ili prugama. Dolje je bjelkast do svijetlozuckast. Dug je do 1,5 m, tezak do 15 kg. Prosjecni primjerak tezi oko 5 kg. Mrijesti se pretezni zimi a ponegdje i citave godine.
OBITAVALISTA. Nalazi se po citavom Jadranu od 2 do 300 m dubine. Nije narocito ucestao. Zalazi u zaljeve i kanale, i na plitke, zasladjene predjele, oko usca rijeka. Obitava na ravnom i mekanom dnu, ali zadje ina tvrdje dno. Izbjegava dna gdje su zvjezdace i jezinci.
VRIJEME LOVA I RIBOLOVNI PRIBOR. Lovi se citave godine, ali narocito ljeti i u jesen, jer se tada priblizavaju lovistima male plave ribe. Od sportsko-ribolovnog pribora koristi se parangal, s velicinom udica od 2 do 6 i debljinom najlona od 0,70 do 1,00 mm. Polaze se danju i nocu po svakom vremenu, ali najbolje u suton ili za vrijeme mjesecevih mijena. Najbolje je meka svjeza srdela, pa bukva, gira i hobotnica.
PRIPREMANJE. Meso je dobro i ukusno. Svjeze se priredjuje kuhan leso, na brodet ili przi. Vrlo dobar je susen. Koza i jetra se upotrebljavaju.

Gustafi	contents	Dinosaur Histriae