Seljanska besida.

DAZDI Dazdi, doma ninega ni. Meni se spi, vani lampa i grmi. U hizi je mrak, a mene je strah.		ULIKA Ulika jena u baredi i za ucistiti stuji. Na njoj saka ulik se crni. A kada je u kulturi bila, i kada se gnjujila, brentu ulik je rudila.
		KAZUN Livo od puta, kazun jedan stoji. Na krovu par skril strsi. Ni vrati na njemu, ni coka u kantunu. A ni ljudi, ni pu dazdu ni pu suncu, u njemu vise ni.
LOKVA Blato du kolina, vdue u lokvi duboto ni. Hip je blida, hip je skura; puna mulja. Zaba u njoj vise ne kreketa. Na dnolu par pastoli, lat i grot lezi.		GNJISTE U kantunu hize stuji, nafte i letrike se buji, ma stesi cok na gnjistu jos guri i ljude oko sebi tepli. Napa zgor njega visi, na sebi cuda stvari drzi. Za bukaletu vajka misto ima, svaki ki na gnjistu sidi lako je dusegne, i z nje jedan put putegne.
VOZ Pud strihon voz, na vozu skalun i skale; cuda vrimena stale, pak su zagnjijale. Ni stupac vise ni uno ca je bija, pak se brizan pud gnjilin skalami uvija. Palci na koli su se razganbali; da ni lame, sigurno bi vec pali. Zlajf zaprt lamu drzi; i, kako da ne kapi, zasto voz pud strihon tuliko lit gnjili.		URIH Na srid korte cuda lit urih vec stuji. Stari ga ljudi spuminju svi: kako su se oko njega u liti skupljali u njigovan hladu uzivali, storije puvidivali, i cuda puta zdol njega zakantali... Urih se tako cuda lit sirija; po liti kortu od sunca je branija, u svoj hlad ljude je vabija. Za svoja lita nikad ni marija. Jos i sad urih na srid korte stuji; ma ljudi oko njega vise ni. I kako da su danas ljudi zabili kako su se njihovi stariji oko njega veselili.
		Remidjo Sosic "Seljanska besida" Pula, 1983. (izbor)

contents

mjanko@barok.foi.hr ..ili.. mjanko@public.srce.hr